Pre više od 4000 godina, Bog se prikazao Avramu u Mesopotamiji i rekao mu: "Idi iz zemlje svoje i od roda svog, i iz doma oca svog, u zemlju koju ću ti ja pokazati. I učiniću od tebe velik narod." (Postanje 12:1-2) Avram je poslušao Gospoda i došao u obećanu zemlju Hanan, gde je živeo zajedno sa svojim sinom Isakom i unukom Jakovom, koji je kasnije dobio ime "Izrael".
Izrael i njegovih 12 sinova otišli su u Egipat zbog gladi u zemlji hananskoj, a tu su se umnožili u moćan narod. Egipćani su se osetili ugroženim zbog moćnog naroda Izrailja, koji je živeo među njima, pa su ih porobili i zagorčali život teškim ropstvom. Nakon 430 godina u Egiptu, Mojsije ih je izbavio iz ropstva, a zatim su prešli Crveno more i otišli u Araviju, gde su na Sinajskoj gori dobili Božji zakon.
Generacijama Izraelićana koji su napustili Egipat sa Mojsijem, nije bilo dozvoljeno da uđu u obećanu zemlju zbog nedostatka vere u Gospoda. Bili su prisiljeni da lutaju pustinjom 40 godina, sve dok nije stasala nova generacija koja je verovala u Gospoda, i ušla u obećanu zemlju sa Isusom Navinim.
Za oko 400 godina, nad 12 plemena Izrailja vladale su Sudije prema Mojsijevom zakonu. Kada su poželeli da imaju kralja kao i svi drugi narodi, Bog im je za kralja imenovao Savla, koji je vladao 40 godina, zatim kralja Davida koji je vladao 40 godina, i Davidovog sina Solomona koji je vladao 40 godina. Za vreme vladavine Solomona, kraljevstvo Izrailja bilo je u svojoj najvećoj slavi i izgrađen je Prvi hram, ali pošto je Solomon u starosti svoje srce okrenuo od Gospoda, Bog mu reče da njegov sin neće vladati nad 10 od 12 plemena.
Nakon smrti Solomona, kraljevstvo Izrailja je podeljeno, i nad severnih 10 plemena vladao je niz poročnih kraljeva koji nisu bili potomci Davida i Solomona. Ovo Severno carstvo zadržalo je ime Izrailj i na kraju odabralo Samariju za prestonicu. Manje, Južno carstvo, postalo je poznato kao Juda, sa Jerusalimom kao prestonicom, a njime su vladali potomci Davida. Počev od 2 Knjige kraljeva, poglavlje 16, narod Južnog carstva postao je poznat kao "Jevreji", prema imenu carstva Jude.
Zbog poročnosti Severnog carstva Izrailja, njih su svrgnuli Asirici i odveli u ropstvo. Izrailjci koji su ostali, izmešali su se sa paganskim narodima koji su došli i zauzeli zemlju. Ovi ljudi će postati poznati kao Samarićani, a 10 plemena Severnog Izrailja nikada više neće biti nacija.
Vavilon će na kraju osvojiti Južno carstvo Jude kao kaznu za služenje drugim bogovima, a Hram će biti uništen; ali, posle 70 godina, Jevreji se vraćaju u Judu, obnavljaju hram u Jerusalimu, i njima nastavljaju da vladaju kraljevi koji su potomci Davida.
U vreme Hrista, teritorija Jude postaje poznata kao Judeja i dolazi pod rimsku vlast. Isus Hrist i njegovi učenici propovedali su Jevanđelje u celoj Judeji tražeći zalutale ovčice iz doma Izrailja. Nakon tri ipo godine poslanja, Jevreji su odbacili Isusa kao svog Mesiju, i ubedili rimskog namesnika da ga razapne. Tri dana kasnije, Hrist je vaskrsao iz mrtvih, i ukazao se živ svojim učenicima, pre nego što se uzneo do desne strane Oca na nebesima.
Neposredno pre nego što je Isus bio raspet, on je prorekao da će za kaznu što ga je odbacio, Jerusalim biti spaljen, Hram uništen, a Jevreji biti porobljeni od svih naroda. Ovo proročanstvo ispunilo se 70. godine. n.e, kada će budući rimski car Tit osvojiti Jerusalim. Za više od 1800 godina, Jevreji su ostali rasuti po svim zemljama.
Zatim se 1948. godine dogodilo nemoguće. Osnovana je država Izrael, a Jevreji su ponovo došli u posed obećane zemlje. Mnogi hrišćani su proglasili da je to čudo i blagoslov od Boga, ali da li je to zaista blagoslov Gospodnji, ili su to sile mraka na delu? Ovaj film ima odgovor.
